Ostavljam vam najbolje izraze La Vela Puerca, urugvajskog rock benda osnovanog 1995. Odgovorni su za hitove poput Zafar, The Cloud, Átala, Velamen, Para no verme más ili Va a escampar.
Možda će vam biti zanimljive i ove fraze rock pjesama.

Autor: Bicentenario Urugvaj (200 godina nakon bitke na Las Piedrasu), putem Wikimedia Commons -I sada odlučite da ćete hodati sretno i čak ni ne vjerujete u bol! Kažete da vas preplavljuje i više nećete pucati, neutralno od svih vrućina. -Neutral.
-Tako mi rugaš, daješ mi, dajem ti, dajemo kome. Ako nije loše, bit će i za dobro. "S fenjerom."
- Štapovi lete nebom, a dobri ljudi na tlu, prestravljeni strahom, gube srce. - Štapići lete.
-Živimo da bismo umrli. Vezite je, ne puštajte je, ne puštajte, sad je vrijeme da nastavite. Sutra nije razlog, jer za svaku minutu u kojoj danas uživate, nitko ne zna ovu skriptu. - Vezite je.
-I tako živeći hrabrost da osjetite, život ubija od početka do kraja. Otrcavanje srca, nema radosti bez boli, a najbolje još uvijek nedostaje. - I tako uživo.
-Potražim me, u sebi, gdje se krijem. Želim učiti iz ovog ožiljka, i kao pripravnik se vraćam na nulu. -Učenik.
-U to nema sumnje i oni su razumjeli. Slomljene čaše na podu. Danas će doći smrt. A novine će izaći govoreći o užasu koji se dogodio. A da je otrov bio takav, spor, mek, smrtonosan. - Staklenka.
- Znat će se da gledate smrt! (i tako žive, u karmi i ovisni..). Stagger, sve je to agonija, i tako priznaj, nije moja. - Tiho danas.
-To je nešto normalno nenormalno i to ovdje nitko ne želi razumjeti. Samo tražim da više ne plačem, a to čak i ne želim razumjeti. -Brooms.
-On boli sebe misleći da je već pobjegao od toga, da se više nikada neće vratiti, da je sve bila greška. I žudeći za bijegom, on je svoje uništenje smjestio na okrutan stol u kojem se ocrtava predaja. - Vaš obrok.
- Čežnja kad se začuju snimci, podnoseći svu lucidnost. Prevrće se u svom vrtivom stanju, hrani se. - Odlazi.
- Glas mi je odavao, gotovo, gotovo, bez ikakvog smisla. Mislila sam reći ne, ali prepuštala sam se vjerovanju. - Mjesec Neuquén.
-Još još jedno pivo, koje sam proslavio, buđi i ljubavi, koja me čeka. -Ploviti.
-Potražim utočište, u rukama zida koji me uopće ne sluša i ja, pretvarajući se da se moja borba ponovno zavaravala. - Da me više ne vidim.
-Tko će tražiti? Da više ne postoje? Ako je posao jasan i nema povratka. Gdje se nalazi Miguel? Tko je uzeo Juana? Ne opraštaju ako u njihovim očima prelazite. -Dvostruki rub.
-Ako ne izgubiš glavu, ne možeš ni sanjati. Ako ne ispljunete demenciju, ne možete spustiti. Ako ne može pronaći način, uništit će sebe. Ako vam to ne ostane na vješalici, želite da umrete. -On kaže.
Zamišljeno se posvetio sanjanju, sjećanju tko je on, prkošenju brutalnoj budućnosti, s jednom rukom ispred, a drugom iza. -Bacchus.
-Nema ništa prirodnije od toga da ponekad ništa ne shvatite, ni sekundu kasnije, puštajući ih da se stisnu i utješe u vašem pogledu. "Južno od zalaska sunca."
-Vrlo je teško otpustiti bez prvog hvatanja, a to vas ne čini posebnim. Što ćete dati ako vam ne padne na pamet ustati, slomit će se ili zatvoriti. -Contradict.
- Hrabro srce, dao vam ga da gradite. I sretan što je otišao, ne znajući kako dalje. - Ruka u ruci.
-Ne pali se, malo vrištim i ne želim izgubiti ugled. Već znate da imam reputaciju ludosti, a u ovom kvartu pjevaju još jednu pjesmu. - uobičajena rakova.
-Kažu da su stvarni i da su čista bolest. Moći ćete misliti tko ste to što jeste. - Pozira kao svjetlost.
-I život leži pored mene i s njim počinjem umirati. I sada sanjam i odmičem se od svih stvari zbog kojih sam znao kako trpjeti i osjećati se. Ja i moj vrt. Ja i tvoj vrt. -U limbu.
-Teorija se pretvara u zbrku i ja sam uvijek bio uvijek takav kakav jesam. Ne gubite vrijeme, možete nastaviti. -Teorija.
-Ostavio je vojsku u neredu, mislio je da je biti heroj takav. Borio se zubom i noktima i srcem, ali nikad nije mogao izaći. -Prorok.
-Ima sve, što vam danas treba, a dojenčad razbija dušu za više. Očaravaju vas, pokazujući svog boga, koji nije vaš, ali igra za oboje. G..
-Tada se borimo bez borbe, pobjeđujemo bez pobjede. Izgubili smo se bez gubitka, a sada ostaje istina, da ja to više nisam, ako ona to ne želi biti, niti da se vratim. "Znam kamo želim ići."
-Što razumijem je da moja pjesma više ne želi da me liječi. Je li moguće da ga neki vole, a on me ne pušta? Netko me pozvao da živim, ali ja sam se ipak osjećala sama. -Liječiti.
-Neću zamišljati bol u drugima, kupujem zrak, a ako je čist, plaćam puno više. Neću tolerirati da više nemaju vjeru, da spuste ruke, da nema lucidnosti. -Zafar.
-Vamo se boriti protiv brata sa siromaštvom, taj kapital ne ide vama u glavu. Poput rijeka koje teku niz planine, i ja ću se spustiti rukama prepunim kamenjem. - Otpor drugih.
- Sumrak mog dana, razlog moje radosti. Ti si med od mog postojanja, Koji se naoružava strpljenjem. Nahrani mi demenciju, Na kraju, znaš, gotovo si sve. -Najviše.
-Znate što žele, posijat će ga. Korijeni su se pridružili oluji, rastu odozdo, više ne čekaju. Danas je dan, žetva je stigla. -Črna i crvena.
-Odbijam umrijeti na putu ili radim za policiju. Ni priča o hodanju ni trans ne hodaju kako bih mogao napuniti moj trbuh. - Stanite danas.
- Oblak želi pobjeći sa nebeskog olova. A cvijeće želi plesati, na mokrom podu. Danas sunce želi osvijetliti ovaj svijet u tami. A sada će se čuti grom, je li izgubio strpljenje. "Naravno."
-Mislite spuštenom glavom, od kad je bila paluba. Super usta mog susjedstva i još mnogo toga, a sad ni opsesija siromaha. Ima mine, ima bakar i nikad više ne želi sa mnom razgovarati. -Pedro.
-Bojim se da ne budem zaboravljen, a tjeskoba me ubija. U tom vremenu daleko živite ono što nije dano. -Speechless.
-Junta njegova kuga vrlo je nesretna, osjećam se tako i odričem se besramnog. I ponovit ću: šuti, molim te. –Ran juha.
-Strah koji se mučio, ostao je bez upozorenja. A vremena za gubljenje, nemam više. Otvarajući prozor, uvijek iznova dišem. Danas ću disati. -Bez upozorenja.
-Vidiš? Koliko sam izgubljena ako nisi sa mnom. Kasnije, kako ću plakati, kad zaborav zađe. I ne znam, ali nešto se promijenilo kad sam bila prehlađena. Možda je to bila kap ljubavi koja je polirala sudbinu. -Vidiš?
-Bacam se na zemlju i ne želim prestati. A ako stanem, to će biti polijetanje. Izlazim iz kuće mislim da ću eksplodirati. Ostavlja me u letu i želim pobjeći. -Vezati.
-Ali postoji nešto i to me brine, to su tvoje metalne oči. Ne plaču i ne blistaju, a meni nedostaje njihova nježnost.
-To što sa životinjskim instinktom znate, postoje mnoge zvijeri koje treba ukrotiti. Zato umiru ustajući. Vjetar mu baca pijedestal, gdje je znao utažiti žeđ. Toliko neskladnosti neće održati. –Puna čarolija.
-Danas pretpostavlja što dolazi, bilo za dobro ili za sve loše. Čak i ako izgubi ono što ima, ugristi će se za zadržavanje. -Ja ću pobjeći.
-Kad bol ostati u životu, što je dobra stvar kod boli, a isto tako i zadovoljstvo pobijediti i izgubiti kad se sve čini da je zajebano, je kad to moraš nanijeti. –Jose znala.
-Samo jednom, je li mogao odoljeti želji da postoji, uspio se nasmijati zdravim razumom i stvarima koje ne znaju kako umrijeti. -Fragile.
-Moja pjesma je uvijek ista, hodam hramom. Raspravite o onome što je nepravedno, uništite, a zatim se rodite. "Na hramu."
- Nema mi koristi, apatiji koju počnem vući. To je smijeh, od mog vraga koji želi zasjati. "Moj vrag."
-Nema povratka. Znam da ćete danas pokušati ostaviti svoje strepnje. Uništi, što te može paralizirati, pusti to van. -Rematch.
-Briga vas samo ono što želite vidjeti, vaš se svijet svodi na ono što igrate, a vi ne vidite, da iz ovog zajebanog svijeta već izlazi gnoj, a vi se izribate unutar i izvan njega. -Mjehurići.
-Svijet se okreće bez samilosti, potresa i eksplozije. Umirem. Koliko teško znam tko sam, između oblaka iluzije. Ja ne vidim. -Oblak.
-Dobar stari, kamo ideš? Znam vrlo dobro da se ne želite osvrnuti natrag. Gorki kraj danas ostaje samo mršav pas, a dno vina za zagrijavanje. -Stari.
-Što mislim na njegov glas, na njegovu bijedu, na njegov grozni svijet. U nadi da to više nema i da će ostale ostaviti na miru. -Razmišljati.
-Odmah ću promijeniti recept i promijenit ću raspoloženje da se noć odmiče, ali nema sunca. Promatram lišće koje već vidim, a cvijeće koje ćeš dati, i sretan sam, morat ću popušiti. - Moje sjeme.
- Počeo sam gledati, shvatio sam da je sve do danas najbolje što sam pokušao. Carve, šivati, tkanina koja je na kraju ono što je jedno. -Pjevajte za jednoga.
